Valentinovo – dan kada zaljubljenost naraste

Valentinovo. 14. Februar 2017. Meni predivan dan. Sunce se konačno udostojilo pojaviti nad danima maglovitom Tuzlom. Fascinirana sam količinom zaljubljenosti koja se forsira baš danas, ali još fasciniranija količinom negativnih komentara usmjerenih protiv pokazivanja te zaljubljenosti. Nisam romantik. Barem ne te vrste. Ali, nisam ni protiv zaljubljenosti. Naravno, ukoliko ste svjesni da je ona privremeno ludilo koje, ako ne pređe u ljubav, neće osigurati trajnost odnosa između dvoje ljudi koji planiraju biti u vezi, braku ili bilo kakvom dugotrajnom odnosu.

“Bori se ili bježi” nisu jedine opcije

Bila sam večeras na satu samoodbrane. Prvi put u životu. Naučila nekoliko poteza koji mi, nadam se, neće koristiti, ali zlu ne trebalo. Upoznala Bojanu. Simpa cura koja voli da se zeza, ali želi i da uči. Nekoliko Amerikanaca k’o iz filmova. Probala super hranu na zakuski poslije. Prekršila dijetu. Propustila fitness. I neka sam sve radi rušenja jedne teorije, a to je da “bori se ili bježi” reakcije nisu jedine opcije. Čak nisu ni najvažnije u stresnim situacijama, u onim manje stresnim, a ni u odnosima sa drugim ljudima naročito.

“Život” – knjiga koja daje odgovore

Knjiga jednostavnog naziva „Život“ Vanje Beukelman Pavlović jeste upravo to – životna priča pisana nenapadno, prirodno i jednostavno ne želeći staviti sebe u prvi plan, već pokušavajući konkretnim primjerima čitatelja navesti na ono što život zapravo jeste. Vanja to radi nekada direktno i otvoreno, a nekada nas pušta da zastanemo i sami nađemo svoje značenje u njenom životu i njenim promišljanjima. Ona ovdje ne nastupa samo kao životni trener niti osoba koja želi ispričati nešto zanimljivo iz svog života, već kao prijatelj.

Čitajući ovu knjigu na momente sam imala osjećaj da sa autoricom sjedim na kafi gdje čavrljamo o svemu i svačemu i onda, pošto se ne poznajemo, jedna drugoj otkrivamo stvari iz svog života. Kako je Vanja otkrivala poneki detalj iz svog života, i ja sam imala potrebu da kažem nešto o sebi. Ne, moj i Vanjin život su dijametralno suprotni, a suštinski jednaki, jer je uvijek i za svakoga, bez obzira na to šta je u životu doživio i preživio, bitna jedna jedina stvar – živjeti. Sam sadržaj ove knjige privlači pažnju da otvorimo prvo poglavlje i pročitamo ga, a onda drugo, treće… U ovoj knjizi stao je život i  njegov smisao. Vanja Beukelman Pavlović jeste životni trener, ali mi, njeni čitatelji smo igrači na terenu. Svi imamo svoje pozicije iz kojih krećemo u utakmicu života. I koliko god da nas ta pozicija određuje, naši saigrači, sudija i vremenski okvir utakmice, mi smo ti koji u svojim nogama/rukama/glavama imamo način kako da odigramo utakmicu sa pozitivnim ishodom. Možda nekada ne znamo kako, ali uz trud, rad i vjerovanje uspijevamo. Vanja svijet ne vidi kao mjesto bez problema, niti život kao bajkovitu priču, ali nas ipak upućuje da zatvorimo oči, otvorimo dušu i u sebi pronađemo snagu, volju i hrabrost da od problema stvorimo izazov, od života sretno putovanje, a od nas samih one koji odlučuju o svemu tome. Pričajući o svom djetinjstvu i tinejdžerskom dobu koje je, na momente bilo izuzetno teško, Vanja ističe da je jedva podnosila riječi utjehe i podrške čak i vlastitih roditelja, ali da je u kasnijim godinama shvatila koliko su bili u pravu i da je pravi smisao počela uviđati tek kad se prepustila i počela samu sebe prihvatati. Od djevojčice koja je bila bolešljiva i kojoj su kasnije predviđali da neće moći imati djecu, Vanja je postala snažna žena koja druge uči smislu života i majka troje djece. Međutim, do toga je bio dug put. Priča nam ga Vanja u ovoj knjizi spontano, ležerno kao da se radi o drugoj osobi. I pita se: „Jesmo li naučili iz svih tih bajki ko smo? Znamo li se pogledati u ogledalo? Pogledati se u ogledalo je najteže.“  Ako su vaši odgovori na ova pitanja ne, onda je to i glavni razlog da pročitate knjigu Vanje Beukelman Pavlović. Iako je lično ne znam, kroz knjigu „Život“ upoznala sam divnu, nježnu ženu koja je prošla dug razvojni put od gusjenice do leptira da bi postala još divnija, ali i mnogo jača. Jaka do te mjere da, kao trener života i kognitivni terapeut sada druge uči kako steći samopouzdanje i otkriti svoje prave vrijednosti. I tvrdi da to svako može. Svako ko je iskren prema sebi, ko želi postati pozitivan, voljeti sebe. Knjiga Vanje Beukelman Pavlović „Život“ nije knjiga za koju mi je osvrt bilo lako napisati. Nije to teška niti obimna literatura, ali kada neko na ovako jednostavan način napiše, onda je za ispričati više neko komplikovano. Ovo je definitivno knjiga koja se ne može pročitati već čitati dok u sebe ne usadimo znanja koja nam donosi.