Zbog čega bih opet otišla u Alanyu?

Prvi i osnovni razlog je što su aranžmani raznoliki i pristupačni. Drugi razlog je moja priroda koja mi nalaže da svako mjesto koje posjetim moram (što ne znači da ću to uvijek i uraditi, najčešće neću stići za vrijeme koje mi je na raspolaganju) iscrpim do kraja. To podrazumijeva da cijeli jedan dan provedem istražujući sadržaje hotela i upoznajući se sa osobljem. Smatram da je naročito bogatstvo upoznati ljude u krajevima u koje dolazite. Drugi dan bih cijeli provela na pijaci, u kafićima i restoranima razgledajući svaki pojedini suvenir i razmatrajući dugo šta tog dana novo od hrane probati i razgovarajući sa trgovcima pokušavajući da proniknem u sve tajne cjenkanja (pri tome pokušati ne biti empatična, jer kad mi počnu kukati i skoro plakati vičući it's a good prize, dala bih sve para što imam, jer imam osjećaj da će sutra biti gladni baš zbog mene, no to je moja naivnost i njihova sposobnost) Onda bih voljela saznati gdje, do đavola, živi i kreće se lokalno stanovništvo. Grad je toliko prepun turista da sam jedva, za vrijeme boravka tamo, vidjela nekoga domaćeg. Onda bih voljela obići sve skrivene kutke planine Taurus, kupati se u rijekama koje toliko dobroga čine za ljude ovdje. Voljela bih otići u najtradicionalnija sela da vidim je li baš sve onako kao u serijama, saznati kako se proizvodi nešto autentično tursko ili baš specifično za taj kraj, uživati u najstarijem hamamu,na otvorenoj sceni gledati tradicionalne plesove, sresti Safeta Sušića kao usput, pa mu reći: Djes’ jarane, šta ima? Onda bih danima sjedila na svakom pojedinom mjestu koje svjedoči o burnoj istoriji ove zemlje. Pokušavala bih da shvatim šta je to toliko jako u Turcima da imaju tako snažnu zemlju, a šta tako slabo u Bosancima i Hercegovcima da ne znamo ništa od onoga što nam je priroda dala iskoristiti. Sjela bih ispred nekog spomenika Mustafi Kemalu Ataturku i rekla bih mu, onako brišući znoj sa čela: E, moj Ataturče šta ti Erdogan radi od zemlje. Pa, bih odmahnula shvatajući da je to ipak jedna jaka zemlja. Onda bih shvatila da bih trebala malo otići na Kleopatrinu plažu da više uživam u onim ludim talasima i pijesku mekanom kao najdeblji i najfini tepih. Onda bih kulu obišla u svakom njenom ćošku, kupala se ispred Red tower-a, šetala, šetala, šetala beskrajno i udisala zrak misleći se: Jel ti sad dosta Alanye? Eh, pa nije,jer bi mi samo za ovo što napisah trebalo jedno mjesec dana.  Nadam se da ću je posjetiti opet, ali ima još toliko mjesta koja želim vidjeti, stvari koje želim doživjeti. Zato, draga moja Alanya, hvala za gostoprimstvo, pa se vidimo možda nekad opet. 🙂

https://venividiscribiblog.wordpress.com/2017/07/27/ljetovanje-2017-alanya-turska-4-dio/

https://venividiscribiblog.wordpress.com/2017/07/26/ljetovanje-2017-alanya-turska-3-dio/

https://venividiscribiblog.wordpress.com/2017/07/25/ljetovanje-2017-alanya-turska-2-dio/

https://venividiscribiblog.wordpress.com/2017/07/24/ljetovanje-2017-alanya-turska-1-dio/

 

Ljetovanje 2017. – Alanya, Turska (4.dio)

IZLETI – SIDE I MANAVGAT
Kako agencija sa kojom dođete u Alanyu, tako i lokalne agencije imaju veliki broj ponuda za izlete u i oko Alanye. Ovisi da li želite adrenalinski doživljaj poput vožnje safari džipom na planinu Taurus gdje se možete kupati u divnim rijekama i obići sela koja žive danas zaboravljene živote ili želite upoznati dio istorije za što je veoma interesantan grad Side nedaleko od Alanye ili biste radije pasivno uživali u turskom hamamu, nećete pogriješiti. Mi smo odabrali Side, nismo se pokajali, a drugi put ako budemo dolazili i ove opcije su otvorene.

Ljetovanje 2017. – Alanya, Turska (3.dio)

ALANYA KULA, DAMLATAŠ PEĆINA, KLEOPATRINA PLAŽA

Ideja je bila da do Kleopatra plaže dođemo gradskim autobusom, odatle se drugim autobusom prebacimo na vrh kule, obiđemo zanimljiva mjesta, siđemo do Damlataš pećine, okupamo se na Kleopatrinoj plaži i stignemo nazad u hotel na večeru. Plan je, osim prevoza na vrh kule, uspio. Kako nismo mogli pronaći autobusku stanicu (nije bilo pretjerano teško, ali jeste bilo JAKO vruće, pa smo odustali od traganja), uletjeli smo u taksi mladića koji je govorio iznenađujuće solidan engleski jezik i bio nam svojevrstan vodič. Na vrh kule nas je odvezao za 20 lira (oko 10 KM) i za dodatnih 20 nas sat vremena vozio/čekao da obiđemo tri tačke sa predivnim pogledima. Ostala sam fascinirana veličinom kule (cijeli jedan grad) i činjenice da tu i danas žive ljude, postoje sela…

Ljetovanje 2017. – Alanya, Turska (2.dio)

Alanya je jako šarmantan grad. Mini centar se nalazi nedaleko od Grand atilla hotela. Mnogo malih ili nešto većih prodavnica i kafića sa svime i svačime. Puno svjetla, boja i ljudi koji osmijesima, plesom, pjesmom i standardnim Where are you from? ( da bi ti ako si iz Bosne, rekao da mu je žena ili snaha iz Sarajeva, a komšija Safet Sušić)

Ljetovanje 2017. – Alanya, Turska (1.dio)

Dobro došli u Alanyu – grad sa 300 sunčanih dana. Dobro došli u Alanyu – mjesto koje je savršeno za vaše ljetovanje. Dobro došli u Alanyu – komadić velike antalijske oblasti sa ljudima toplim kao sunce i krajolicima osvježavajućim poput jakih morskih talasa. Ovako bih valjda ja napisala reklamu za ljetovanje u Alanyi. I svaku bih riječ mislila. Vratila sam se prije šest dana, svakodnevno pregledam fotografije, vraćam sjećanja i razmišljam o tome jesam li obišla sve što sam mogla za tih sedam dana, da li bih otišla tamo ponovo ili bih tragala za novim sjajnim mjestima, sjećam se i uživam. Trudim se da ne potrošim sjećanja, jer će mi trebati do naredne godine kada je sljedeće ljetovanje. A putovanja će, nadam se, biti i u međuvremenu. Uglavnom, ako planirate u Alanyu, ovo je tekst koji će vam otkriti sa kakvim saznanjima sam otišla, šta sam doživjela i sa kakvim uspomenama sam se vratila.